Jump to content
FORUM

Recommended Posts

😢
 
LAVICA VELIKOG SRCA
 
Godišnjica smrti Donne Ares, pjevačice koja je na muzičkoj sceni ostavila neizbrisiv trag
 
 
 
Godišnjica smrti Donne Ares, pjevačice koja je na muzičkoj sceni ostavila neizbrisiv trag
Foto: E. H./Klix.ba
Prošla je godina otkako je bh. muzička scena ostala bez talentovane Azre Kolaković, poznatije pod umjetničkim imenom Donna Ares.
Heroina iz Bihaća dva puta je pobijedila opaku bolest, ali kada se rak vratio treći put, njeno tijelo nije izdržalo. 

Bišćani, ali i svi koji su je poznavali, sjećaju je se kao lavice velikog srca, nasmijane do kraja, velikog humaniste i borca. 
 
Posthumno joj je dodijeljeno najveće gradsko priznanje Bihaća, Povelja "26 februar" za istaknuti lični doprinos i neizbrisiv trag koji je ostavila u muzičkom stvaralaštvu, kulturi, humanitarnom radu, promociji Grada Bihaća u zemlji i inozemstvu, a posebno za iskazani optimizam i hrabrost u borbi s opakom bolešću.

Bila je od rijetkih koja je znala odsvirati, ali i otpjevati mnoge žanrove. Njene pjesme slušaju se i danas.

Donna Ares je rođena 1. januara 1977. u Bihaću. Odrasla je u muzičkoj porodici (otac gitara, majka klavir, pjevanje). Završila je nižu i srednju muzičku školu i umjetničku školu u Bihaću. Prvi javni nastup imala je na "Dori" 1997. godine s pjesmom "Zadnja noć". Postala je popularna u BiH nakon objavljene pjesme "Kazna". Prvi album "Ti me više ne voliš" koji je naišao na odličan odziv publike, objavila je 1998. godine.

Nakon dvije godine izlazi album "Donna Live 2000", gdje je snimila i obradila stare folk hitove, ali i popularne evergreene poput "Woman In Love", "I’m so excited" i sl., i ovim albumom skreće veliku pažnju na sebe, ali i izaziva burne i oštre reakcije medija i struke, jer je spojila dva do tada inače nespojiva stila, što je publika odlično prihvatila, a struka žestoko kritikovala. 

Imala je veliki hit s Halidom Bešlićem "Sviraj nešto narodno" koji su snimili 1999. godine na ulicama Sarajeva.

Treći album "Čuvaj se dušo" objavila je 2002. godine, a potom je uslijedio "Jackpot" 2004. godine, "Nemam razloga za strah" 2006. godine, "Fantastična" 2009. godine, te "Povratka nema" 2011. godine.
 
Prije četiri godine objavila je singl "Suze moje plaču za oboje" koji je bio veliki hit. Tada je saznala da je oboljela od raka.

Inspirisana teškom bolešću napisala je knjigu "Soba za nikoga". 

"Zašto me Bog nagradio ovim iskušenjem u početku nisam znala... Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali ne zaboravite vrijeme prije svega prolazi. Ne trebamo čekati da ozdravimo, da nas vrijeme izliječi da bismo živjeli. Živjeti biramo dok smo živi. Padnemo li lako se predati.. Brzo sam shvatila da Bog nema nikakvog razloga da me kazni, ali nije dovoljno voljeti drugoga. Imala sam ljubav, porodicu, vjernu publiku, kućnog ljubimca i voljela sam svog Džavida najviše na svijetu, ali to nisu sve ljubavi. Morala sam naučiti suštinu i vrijednost svake. Zato mi je i Bog dao ovo iskušenje. Hvala ti, Bože što si me naučio da volim sebe. Jedino to nisam znala", napisala je Donna Ares u svojoj knjizi.

Nažalost, njeno srce je prestalo kucati na 2. oktobra 2017. godine. Sahranjena je dan kasnije na mezarju Humci u Bihaću.
 
 
 
 
  • Like 2

Share this post


Link to post
Share on other sites

U Beogradu preminula legendarna jugoslovenska glumica Milena DraviÄ

 

U 78. GODINI
 
 

U Beogradu preminula legendarna jugoslovenska glumica Milena Dravić

 

Milena Dravić (78), legendarna jugoslovenska glumica, preminula je noćas u Beogradu poslije teške bolesti, potvrđeno je "Blicu" u Udruženju dramskih umjetnika Srbije.
Milena Dravić bila je filmska, pozorišna i TV glumica. U karijeri dužoj od 50 godina snimila je 90 filmova. 

Najpoznatiji filmovi u dugogodišnjoj karijeri u kojim aje ostvarila ulogu su: Diližansa snova (1960.), Uzavreli grad (1961.), Prekobrojna Branka Bauera (1962.), Kozara Veljka Bulajića (1963.), Lito vilovito (1964.), Čovjek nije tica Dušana Makavejeva i Djevojka Puriše Đorđevića (1965.), Rondo Zvonimira Berkovića (1966.), Jutro Puriše Đorđevića (1967.), Zasjeda Živojina Pavlovića i Bitka na Neretvi Veljka Bulajića (1969.) i brojni drugi.

Milena je bila u braku sa još jednom legendom jugoslovenskog glumišta, pokojnim Draganom Nikolićem.
 
 
 
 

Share this post


Link to post
Share on other sites

U borbu išao slušajući srce: Bihać želi ulicu Zvonimira Slipčevića

Kobnog 15. oktobra 2008. godine, prilikom hapšenja odbjeglog kriminalca u rejonu Velike Kladuše, poginuo je policajac Zvonimir Slipčević – Zvonko.

Zvonko je bihaćka legenda. Čovjek koji je, kako se prisjećaju njegovi sugrađani, za vrijeme rata u BiH bio neustrašiv borac, a poslije jedan od najboljih specijalaca MUP-a USK i BiH. Vrstan ronilac, alpinista, poznavalac borilačkih vještina, a ujedno jedan od velikih patriota koji je izuzetno volio svoj grad i domovinu.

“Zvone je za vrijeme rata išao tako duboko u neprijateljsku teritoriju, da je jednom kompletna neprijateljska jedinica prošla 30 centimetara od njega, a da ga niko nije vidio. Prilikom pada granate u blizini njega, odletio je u zrak. Zolja koja je bila na leđima izbila mu je dah, pa su njegovi drugovi mislili da je poginuo. Nekoliko puta je ranjavan, ali je i dalje u borbu išao bez straha, slušajući samo srce”, prisjeća se Zvonimorov brat.

Jedna od najviše ponavljanih priča jeste ona u kojoj je Zvone junak koji je sa ukradenom zoljom pucao na tenk. Priči svjedoči tenk koji je uništen, a Zvonimiru nije bilo ništa.

Zbog svoje izuzetne obučenosti i spretnosti, kao član SWAT tima bio je jedan od dvanaest bosanskohercegovačkih policajaca koji su 2005.godine predstavljali našu zemlju u mirovnoj misiji UN-a na Haitiju, zajedno s kolegama iz Francuske, Kanade i Čilea.

Svake godine, na dan godišnjice njegove smrti, kolege i prijatelji odaju počast Zvonimiru, a 2011. godine izgradili su mu i spomen ploču u Orljanima – bazi Jedinice za podršku MUP-a USK.

Bišćani se nadaju da će ovaj put uspjeti u svojim namjerama, odnosno da će Gradska uprava prepoznati veličinu bihaćkog heroja i potrebu da jedna ulica u gradu na Uni nosi njegovo ime.

44023482_957438101109356_5845266776924880896_n.jpg

44023739_957438097776023_2041727890881511424_n.jpg

  • Like 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Nikad prežaljeni Ljuti Krajišnici: Dan kada su otišli Hasib, Vildan i Almir

 
cazin.net16.10.2018. u 09:
ljuti_krajisnici.jpg
Na današnji dan prije pet godina kada smo dosanjali svoj san, plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, ostali smo bez tri vatrena navijača – Hasiba Mahmića, Vildana Pehlića i Almira Kasumovića.
Na povratku svojim kućama iz Kaunasa i historijske pobjede reprezentacije BiH nad Litvanijom, našu radost zbog pobjede zamijenila je tuga.
 

Koliko smo tog dana imali razloga da slavimo, toliko više smo ih imali da tugujemo za ovim kršnim krajiškim momcima. Te večeri ulicama Kaunasa tekle su rijeke plavo-žutih navijača, pjesma i slavlje daleko su se čuli. Slavilo se diljem svijeta do ranih jutarnjih sati. A onda negdje pred zoru stiže vijest negdje iz Poljske, tri mlada Krajišnika, tri sina bosansko-hercegovačka, izgubila su život vraćajući se kući iz Litvanije gdje su otišli da podrže reprezentaciju i pomognu da se ispiše povijest u bh. nogometu.

Četvorica mladića, nošeni isključivo ljubavlju prema svojoj zemlji, ostavili su poruku javnosti cijele BiH o krajiškoj iskrenosti, požrtvovanosti i patriotizmu. Trojica žive u našim sjećanjima, a jedan je još uvijek među nama, Adis Ćoralić.

Podsjećamo, Hasib, Vildan, Almir i Adis iz Kaunasa su krenuli oko 23:30 sati nakon što se razišla gužva na stadionu. Putem ih je pratila gusta magla. Adis je zaspao i probudio se u bolnici, kada je saznao o tragediji koja je potresla cijelu BiH. U sudaru sa kamionom na putu u blizini mjesta Lomža, 150 kilometara od Varšave u zoru kobnog i maglovitog jutra u ovom dijelu Poljske njegova tri prijatelja izgubila su život. Bez obzira na svoje teško zdravstveno stanje, bio je prisutan na dženazi trojice divnih, nikad prežaljenih mladića. To se zove prijateljem, pravim čovjekom, patriotom, požrtvovanošću!

Vječno u našim srcima, dragi naši Krajišnici.

  • Like 2
  • Dislike 1

Share this post


Link to post
Share on other sites

873x400.jpg

 

BIHAĆ U 84.godini preminula jedna od najpoznatijih Bišćanki

Zauvijek je otišla Zemka koja je decenijama posluživala Bišćanima najljepše slastice

Ljudi su uglavnom govorili da idu „kod Zemke“, gdje su svraćali i mladi i stari, a boza u „Korzu“ za koju su govorili da je Zemkina , još prije više od trideset godina bila je nadaleko čuvena

 

U Bihaću je danas nakon kratke i teške bolesti preminula Zemka Sulejmanović (84). Ova vijest rastužila je brojne stanovnike grada na Uni, a naročito one koji su poznavali ovu tihu i nenametljivu gospođu koja je dočekala i ispratila generacije Bišćana ali i putnika namjernika i gostiju grada u čuvenoj slastičarnici „Korzo“ koja je bila prve objekat te vrste u Bihaću.

Slastičarnica „Korzo“ u Bihaću decenijama je bila slatka oaza mnogih Bišćana, ali i putnika namjernika i gostiju koji su dolazili u grad na Uni. Vlasnik slastičarnice bio je Ešref Sulejmanović, ali brzo je postala prepoznatljiva upravo po Zemki, koju ste mogli zateći u bilo koje doba dana da svratite u ovaj objekat.

Malo kome je poznato da je rahmetli Zemka bila usvojena Sulejmanovićeva kćerka. Ona je bila zadužena za posluživanje u slastičarnici, a Sada, biološka kćerka rahmetli Ešrefa za pripremu kolača i drugih slastica.

No, ljudi su uglavnom govorili da idu „kod Zemke“, gdje su svraćali i mladi i stari, a boza u „Korzu“ za koju su govorili da je Zemkina, još prije više od trideset godina bila je nadaleko čuvena.

Rahmetli Zemka bila je dokaz da jedan grad prepoznatljivim čine njegovi stanovnici, a ona je zasigurno ostavila dubok trag u Bihaću.

Generacije Bišćana svoje prve izlaske na čuveno Korzo, pamte i po obaveznom svraćanju „kod Zemke“, a taj slatki kutak bio je baš negdje na pola puta „od kina do benzina“, što je bila ruta kojom je nekada svako veče šetala „rijeka“ Bišćana.

U skromnoj, ali uvijek urednoj i čistoj radnji, mnogi su prvi put u životu probali prave šampite, krempite, ušećerene jabuke...

Kod Zemke na kolače vodile su učiteljice i nastavnice djecu nakon takmičenja,a prve ljubavne sastanke mnogi su dogovarali upravo u slastičarnici gdje je vječito bila i Zemka. Zanimljivo je da je ova tiha i nenametljiva žena rijetko kada bila nasmijana i oni koje je nisu poznavali pomislili bi da je ljuta ili neljubazna. No, brzo bi se uvjerili u suprotno i otkrili da Zemka ima za svakoga toplu riječ i veliko srce.

Odavno se i u Bihaću sve promijenilo, pa tako je vremenom i ovo svojevrsno kultno okupljalište mnogih generacija zamijenjeno nekim novim mjestima. Sve se promijenilo,ali sjećanje na rahmetli Zemku zasigurno nikada neće umrijeti. Dokazuju to i brojne poruke na društvenim mrežama gdje se mnogi opraštaju od ove svojevrsne ikone grada. Neka joj je vječni rahmet.

Dženaza Zemki Sulejmanović bit će obavljena 8. januara na bihaćkom mezarju „Harmani“.

  • Thanks 1
  • Sad 3

Share this post


Link to post
Share on other sites

Tačno kako i kaže tekst: tko nije probao Zemkinu šampitu i bozu taj kao da nikad nije ni bio u Bihaću.Neka joj je vjecni rahmet.

Edited by Grunf
  • Like 1

Share this post


Link to post
Share on other sites
4 hours ago, dado-bi said:

IMG-0fd52bf997c583cd01e11fea56bf88f5-V.jpg

Neka mu dragiAllah podari dženet

Boćo naš, velika dobričina, tih, skroman, pošten uvijek bio. Prokleta bolest ga zadesila.

Neka ti je vječni rahmet prijatelju

Share this post


Link to post
Share on other sites

Saban-Saulic-015.thumb.jpg.24d7e7d62377cdad7bb31f265144a207.jpg

Ode nam Saban. Stvarno mi ga je zao. Veceras se mora jedan Tribute napraviti i preslusati barem 2 albuma...

Zbogom ljukra...

Share this post


Link to post
Share on other sites

Fotografija korisnika/ce Ekrem HalilagiÄ.

Fotografija korisnika/ce Ekrem HalilagiÄ.

 

Danas nesretnim slučajem prilikom deaktivacije iz rata neeksplodirane mine poginuo je Mehrudin Dedić veliki patriota Bosne i Hercegovine. Čovjek koji je toliko volio svoju državu i 5.korpus da je sam uz pomoć prijatelja napravio muzej koji je ponos ove države. Radio je na proširenju i uređenju i veliki otvor je trebao biti za Dan 5.korpusa. Ali na žalost sve je prekinuto i na bolji svijet je otišao naš Mehrudin. 

Share this post


Link to post
Share on other sites

Veliki covjek i veliki Patriota, da mu Uzviseni podari Dzenet a familiji Sabur

Share this post


Link to post
Share on other sites

Ko ga je poznavao zna koliko je bio dobar čovjek,čestit,pošten i plemenit.

Nek ti je vječni rahmet!

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šokirao sam se kad sam čuo i nisam mogao vjerovati. Bio je veliki borac,veliki patriota a još veći čovjek. Nek ti je vječni rahmet i laka zemlja bosanska.

Share this post


Link to post
Share on other sites

Šta ti misliš o ovome ? Uključi se u diskusiju...

Napiši svoje mišljenje, a kasnije završi svoju registraciju profila. Ako već imate profil, loguj se klikom "ovdje" da bi nastavili komentarati sa postojećim profilom.

Guest
Šta ti je na umu ? Odgovori...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


×
×
  • Create New...